petak, 20.03.2009.
želim ljeto. želim se maknuti od nekih stvari, ljudi. otvoriti novu stranicu i poćeti ispočetka. želim se promjeniti. prestati biti ono što sam sada. pomalo bezosjećajna, bez imalo grižne savjesti, bezobrazna, emocionalno slaba, nesigurna. ne želim kriviti druge zbog toga, ali sigurno nisam takva zbog sebe, nisam bez razloga postala takva.
***
fale mi neke osobe. koje više nikada u životu neću vidjeti, ćuti, vidjeti njihov osmjeh na licu. bojim se odrasti, zbilja se bojim. što ako sve te osobe zaboravim, ne želim to. žao mi je što nisam imala prilike nešto reći, za kraj. prije no što su otišle, napustile me, zauvijek nestale. nedostaju mi, veoma. kako im to sada pokazati? kako biti ista ona osoba kao prije?
If I could I relive those days
I know the one thing that would never change
trebam li se prestati truditi? često si postavljam to pitanje, gotovo svakodnevno.znala sam da ništa neće biti kao prije, znala sam, a opet... nisam ništa poduzela kako bi to promjenila. dali sam kriva za sve ovo? za sve što mi se događa?
***
trebam li se prepustiti, navodnoj ''sudbini''. tko zna kamo će me dosesti, možda ću biti na rubu propasti, a možda najsretnija osoba na svijetu, koja će se napokon osjećati voljenom. kojim putem krenuti?
